Film | Music | Travel | Photos | Texas Express | Email | Home

ZABRANJENO PUSENJE - Agent tajne sile

Moje odusevljenje albumom "Fildzan viska" Zabranjenog Pusenja nikad nije ni pocelo da jenjava. Ta je ploca suvise savrsena, bas nijedna nota i nijedan stih nije viska ni manjka, nijedna pjesma nije tu samo da popuni prostor. Zato mi je zasmetalo sto je Pusenje nakon samo dvije godine odlucilo da ponovo udje u studio. Zar je moguce ponovo istresti sve te iste emocije, zar je moguce ponovo ispricati onakve price? Pa, nije. Naslovi koji su najvise obecavali, kao "Sa Cickom na Stonese", "Vjestica" i "Jugo 45" ispali su nedovrseni. "Stonesi" su definicija novog dna nemastovitosti, sa dopadljivim melodijskim kosturom, ali katastrofalnim vokalnim rjesenjima koja otezavaju pracenje ionako osrednje saljivog teksta. U nekoliko prilika osjeti se neravnomjernost i neuigranost, kao da je ritam sekcija sa klavijaturama posudjena iz jednog benda, a vokali i gitare iz drugog. Sarajevske kafane voljece naslovnu numeru, ali numere poput "Penzioneri" i "Mali Cviko" nisu trebale proci ni u siri izbor. Dodatak zenskog vokala Kristine Bilus na "Tragovi suza" zvuci efektno kao varijanta neunistive Tanje iz grupe Oktobar 1864. Zabranjeno pusenje je i dalje grupa talentovanih spadala, koji znaju napisati dobar tekst i zamisliti interesantnu pjesmu. Ovaj put, nije im uspjelo da dovrse mnoge od svojih ideja, pa cijeli slucaj djeluje kao malo bolji demo-snimak. Jos uvijek su najbolji kada se drze standardnog rock and rolla, i ne mijesaju elemente rapa i techna. Mada su cesto nestrpljivi i u rocku, zaboravljajuci da ipak nisu Sikter ili Protest i da je njihov sarm neponovljiv u drugacijoj muzici. Umjesto eksperimenata sa novim pravcima, njima treba svjezih stihova, samouvjeren vokal i, prije svega, melodije, kojih ovdje manjka. I na kraju, iako su politicke reference nerazdvojive sa imenom ove grupe, treba napomenuti su na ovom albumu takve pjesme daleko ispod nivoa slicnih na prosloj ploci. Razlika je i u raspolozenju albuma; "Fildzan" zavrsava buntovnickom "Otpor, stoko" koji tjera da pustite sve ispocetka, od "Halida". "Agent", medjutim zatvara teska, turobna i pateticna balada "Pupoljak", koja ce vam probuditi sjecanja od kojih necete pozeljeti da cujete nikakvu muziku neko vrijeme. Pa dobro, ovo nije bas njihov najbolji album, ali je vjecni sarm Ibre Dirke, Mileta Hasisara, Pisonje i Zuge dovoljan da im oprostimo, na primjer, "Dra Demidzica".