Texas Express

Postovani moji Bosanci!

Vec vise od dvije i po godine podnosim smrtonosnu vrucinu Teksasa, koja me ponekad inspirise da napisem nesto o nacinu na koji zivim. Nisam odavno, sto ne znaci da zivim dosadno. Dok se ne sjetim nekih novih stvari koje bih htio sa vama podijeliti, evo nekih starih....

TEXAS EXPRESS

Bejzbol ima peh ove godine. Niko od velikih igraca ne ide u penziju. Ima nekoliko mjeseci kako na parketu nije najbolji kosarkas galaksije svih vremena, poslije Magica. Ima nekoliko dana otkako je klizaljke o klin okacio Veliki (The Great One), Wayne Gretzky. Nakon dvadeset sezona, Gretzky je vlasnik preko 60 rekorda u Nacionalnoj Hokejaskoj Ligi (NHL), od kojih je jedan nedostizniji od drugog.

Na primjer, jedne sezone imao je preko 200 poena (golovi + asistencije), a u cijeloj karijeri preko 2500. Poredjenja radi, najefikasniji strijelac lige ove godine je Jaromir Jagr sa 127 poena, a trojica najboljih Dallas Starsa zajedno nemaju u karijeri ni 1500 poena. Bejzbolu za utjehu moze biti jedino prosla sezona u kojoj je Mark McGwire nakerapio 70 lopti van terena i tako oborio 30 godina star rekord. No, vaznije od brojki je ono sto je Gretzky napravio za popularizaciju hokeja u Americi. Hokej je do 90ih bio tipicno kanadska igra, a glavne dinastije su bili Calgary Flames i Edmonton Oilers, za koje je desetak sezona igrao Gretzky i s kojima je osvojio nekoliko Stanley Cupova. Nakon trgovine sa Los Angeles Kingsima, Gretzky je bio u centru paznje, a njegova posvecenost hokeju povukla je americke igrace da ozbiljnije shvate ovaj sport. Posljednjih nekoliko godina, Gretzky je proveo u opadajucim New York Rangersima, koji ni ove godine nisu dosli do play-offa. Stoga malo razocarava podatak da je njegovu oprostajnu utakmicu pratilo manje gledalaca nego egzibiciju u umjetnickom klizanju u organizaciji poznatog proizvodjaca cokolade. Jordanov oprostaj bio je posljednja utakmica finala playoffa, ali je Gretzky zasluzio bolje nego da ga izmlate osrednje bejzbol utakmice. Sto se tice ironije, New York Rangersi su posljednju utakmicu ove sezone izgubili u produzetku, zahvaljujuci golu - Jaromira Jagra.

TEXAS EXPRESS

APRIL 1999

To sto citate ovaj tekst, govori mi da je urednik lista ("Alcak", op. webm.) kojeg drzite u rukama dobar covjek, koji razumije hirove svojih novinara. Prosli put sam drobio o svemu pomalo, pa je on rezao, kratio, htio da se usredsredim, da upitam ovdasnje konzumente cjelodnevnih prikazivanja vijesti iz zemlje i svijeta sta misle o najnovijim dogadjanjima u mojoj bivsoj domovini. No, na cijeloj ovoj kartici teksta, samo je sljedeca recenica posvecena glavnoj vijesti u Americi ovih dana, recenica ciji je autor moj jedini prijatelj, koji zivi u Kanadi i koju ipak moram malo dotjerati za stampu. Ne moze se 600 godina propagande promijeniti ni sa 600 avionskih bombi. Ovdje se ljudi bave normalnim stvarima, koje opustaju i donose zadovoljstvo. Mnogi su juce bili na otvaranju baseball sezone i vidjeli kako je prva lopta koju je bacio bacac ovdasnjih Rangersa odskocila od palice udaraca iz gostujuceg tima iz Detroita i zavrsila na tribinama. Nesto ih je manje bilo prethodnog dana na hokejaskoj utakmici u kojoj je domaci tim dobio po usima, takodjer od tima iz Detroita. Ja sam bio u Las Vegasu, Gradu Grijeha, i to na Uskrs, sa suprugom katolkinjom. Ispale mi oci, jer se ne zna da li je ovaj grad svjetliji nocu ili danju. Vidio sam i Hoover Dam, branu visoku 250 metara i siroku 400, sa dva miliona kubika betona. Sta vidio, hodao kroz nju. Polako zavrsavam papirologiju vezanu za placanje poreza, jer sam duzan Clintonu neke pare. To je OK, jer mi je dao kad sam tek dosao i kad mi je bilo najpotrebnije, a to mu ne mogu zaboraviti, da mu je sedam Monica pod stolom bilo. Drugim rijecima, dragi moj urednice, oprosti moju ravnodusnost, jer mi koji smo svoj dio odlezali mozemo sebi da je priustimo. Patuljci ovdje pojma nemaju, pa ja sada biram bitke koje vodim, kad vec onda nisam mogao. Neki su od mene mnogo naucili, a neki nisu izvukli ni rijec ni misao ni osjecanje. Na muci sam se, kao i svi mi, pokazao kao junak. Sad je na redu da u dobrom dobar budem.

APRIL 1999

Nakon nekoliko zbilja uzbudljivih i sadrzajnih sedmica, evo jedne monotone. Sto se hokeja tice, Dallas Stars su osigurali naslov prvaka Zapadne konferencije i sve su blizi trecem uzastopnom Trofeju predsjednika. Zatim slijede dva iscrpljujuca mjeseca playoffa, no bice vremena za tu pricu. Kosarka je bila nesto uzbudljivija, ali ne ona napuhana profesionalna. Juce su se u velikom finalu americke koledz lige NCAA sastale ekipe Connecticuta (drzave vjecno u mom mozgu zapisane po grozno pogresnom izgovoru Muje Delibegovica) i Dukea iz Sjeverne Karoline. "Plavi vragovi" iz Dukea su bili hvaljeni na sva usta kao najbolji tim decenije, ostavljajuci svoje protivnike tridesetak poena iza sebe. No, "Haskiji" iz Connecticuta nisu bili maciji kasalj, pa su nadvladali Duke tri razlike. Ja se polako spremam posjetiti Las Vegas i najvecu branu na svijetu, koja je mijenjala ime svake minute. Moram izdrzati jos dva dana na poslu, sto me sve vise podsjeca na vojsku. Imas komandire koji nemaju plan akcije, imas desetare koji se ubise da postanu komandiri, imas visu komandu koja samo pise izvjestaje visokoj komandi, a u stvari presipa iz supljeg u prazno. I naravno, da bi bio unaprijedjen, nisu bitne tvoje zasluge na frontu, nego prijateljstva sa visom komandom. Jedina ti je nada da ih ubijedis da radis ono sto ti oni kazu, a da zapravo citas novine i cekas zadatak koji zaista zasluzuje da se uradi. Svaka slicnost sa stvarnoscu je, kao i u svakom drugom mom tekstu, potpuno slucajna. Za kraj da vas podsjetim da sam u deset dana gledao dva koncerta - Alanis Morissette i Sheryl Crow - i da jos ne znam koji je bio bolji. Alanis je pjevala u dvorani u kojoj igraju Starsi, pred oko 10,000 ljudi, sa osvjetljenjem i rasvjetom boljim nego u Dine Merlina, a Sheryl je nastupila u manjem klubu, u prisnijoj atmosferi. I kad sam kod Dine Merlina, neki dan sam otkrio koju je pjesmu obradio za Vas Slager Sezone. Pjesma se zove "Le ragazze fanno grandi sogni", a izveo je Italijan Edoardo Bennato na koncertu "Pavarotti & Friends for War Child" u Modeni, 20 Juna 1996. Ako nemate taj CD, potrazite ga. Dino ga je nasao.

Mart 24 1999

Dallas, TX USA

Ovaj put mi se ne prica o hokeju (Starsi su dobili Carolinu u produzetku), ni o koncertima (Alanis je bila sjajna, a u petak idem gledati Sheryl Crow), ni o vojnoj intervenciji. Za moj svijet je vazniji trijumf ljubavi i umjetnosti nad ratom i umjetnoscu. "Shakespeare In Love" je pobijedio "Saving Private Ryan" rezultatom 7-5. Shakespeare je dobio i vaznije nagrade (glavna i sporedna glumica, scenarij, umjetnicki dojam, muzika) nego Ryan (zvuk, montaza, montaza zvuka, kinematografija, rezija). Znam ja da ste vi to tamo sve gledali, ali ovdje su gotovo nepodnosljivi bili voditelji zivih doceka i ispracaja same ceremonije kako se trude da ugrabe rijec ili dvije od zvijezda veceri, umornih od barazne vatre ocajno glupih pitanja. Primjeri: Ona: "Vi ste vec dobili tu nagradu, zar ne?"; K. Costner: "Da"; Ona: "Znam"; Costner: "Onda je ovaj intervju zavrsen". Ili ovo: Ona: "Sta su te najvise danas pitali"; G. Paltrow: "Ko mi je dizajnirao haljinu"; Ona: "Ko ti je dizajnirao haljinu". Grozno. Da sam Brando, De Niro ili Allen, ne bih ni ja dolazio na te vasare tastine. No, kako ovo treba biti lokalna rubrika, moram spomenuti i nesretni dogadjaj o kojem se u Dallasu prica nekoliko dana. Ovdasnji zabavni park "Six Flags Over Texas" cesto je odrediste mnogih od nekoliko miliona stanovnika ovog podrucja. Ja volim one najbrze i najludje voznje, gdje izmedju mene i zemlje nema nista osim centrifugalne sile i gdje se po klimavim sinama zuji ogromnim brzinama. Na jednoj od vodenih voznji, gdje se simuliraju rijecni brzaci, camac se prevrnuo. Desetak nesretnika je povrijedjeno, lakse ili teze, a jedna mlada zena se udavila. Zanimljivo ce biti vidjeti koliko ce to uplasiti inacne paranoicne Amerikance, koji vole imati svaku vrstu osiguranja za bilo sta sto rade? Ako ne zatvore park, ja cu ipak kupiti svoju sezonsku kartu, jer nista vas tako dobro ne podsjeti na krhkost i vrijednost ljudskog zivota, kao drveni "rollercoaster" visok kao dva plava nebodera u Hrasnom i na kojem se ide 100 na sat. Preveo sam ja to u kilometre, doduse, ali i to je nesto.

Mart 1999

Dallas, TX USA

Ne brinite za Dallas Starse. Upravo su zavrsili nerijeseno sa New York Rangersima u Madison Square Gardenu. Rangersi su igrali bez Velikog, Waynea Gretzkog, ali i Starsi su bili bez Bretta Hulla. Tako da mi je ove sedmice ostao jedino jucerasnji ponedjeljak da konacno odem pogledati "Saving Private Ryan". Kladio sam se da ce Oscara za najbolji film dobiti ipak "Shakespeare In Love", ali sad mi se cini da cu morati platiti pivu. Ne zato sto je "Ryan" bolji film, jer nije. Samo je vrlo precizno slijedio formulu "Kako dobiti Oscara sa filmom koji nije najbolji". Ako nista drugo, Spielbergu treba dati Oscara za najpametnijeg reditelja. Utisak "Schindlerove liste" na oskarovske glasace je jos uvijek dubok, pa ce "Ryan", pravljen po identicnom sablonu, biti prevelik izazov. Sve je pocelo u zgradi RTV Doma na Alipasinom polju, koja je vec nakon pola 1992. godine bila pravo malo novinarsko selo. Sasvim sam siguran da su slike koje su iz Bosne plutale na Zapad putem antena montiranih na Sivi Dom inspirisale najnovije holivudske krvave spektakle. No, dok se prosjecni Ameri sablaznjavaju scenama iz "Ryana" i znatno iskrenijeg "Thin Red Line", prosjecni Bosanac se dosadjuje, jer nas ni Spielberg ne moze ubijediti da je to sto gledamo stvarno. U oba filma su znatno upecatljivije scene bitaka sa vrlo malim brojem ucesnika, od dva do deset. Izmedju uvodne i zavrsne klanice u "Ryanu" nema mnogo drame, a pogotovo ne radnje. Da ne govorimo o grozno sladunjavim uvodnim i zavrsnim kadrovima sa ostarjelim i rasplakanim Ryanom. S druge strane "Shakespeare in Love" je film koji je raspjevan, razigran, rasprican, ali pametan, precizan i pazljiv. Ako ni zbog ceg drugog, trebalo bi da dobije Oscara zbog sjajnih kadrova Bardovih groznicavih nokata uprljanih crnom tintom.

Februar 1999

Dallas, TX USA

Dallas Stars se oporavljaju od jos jednog uspjesnog vikenda u kojem su namlatili Chicago (u pitanju je hokej, iako ni Bullsi nisu ono sto su nekad bili) i spremaju se u pohode Nashville Predatorsima. Uglavnom, jedna anketa provedena po Americi a objavljena ovdje, kaze da je Dallas grad kojeg Ameri najcesce poistovjecuju sa pojmom sport. Zbog Cowboysa, naravno, koje popularno zovu i America's Team. Sinoc na vijestima voditelj sportskog bloka kaze da su u Dallasu jedino Cowboysi bili priznati kao tim, jer su osvajali fudbalska prvenstva. Dodaje i da su ove sezone Starsi favoriti za osvajanje Stanley Cupa. Kad sam stigao ovdje, Cowboysi su imali jednu od najlosijih sezona, a ni ove godine se nisu proslavili. Onda sam se ja presaltao na hokej, mnogo blizi evropskom shvatanju sporta. Ali to gradu Dallasu nije dosta. Skoro cetiri miliona ljudi gravitira ovdje oko jednog od najvecih i najprometnijih aerodoma u USA. Industrija cvjeta, ljudi se bogate. Svi potrebni preduslovi da se organizuje Olimpijada. Dobro ste culi, Dallas ce se kandidovati za Ljetne Olimpijske Igre 2012. Govori li vam to ista o panici vezanoj za problem godine 2000? U konkurenciji za americkog predstavnika su golemi gradovi zvucnih imena poput New Yorka, San Francisca i Houstona, ali eto, ta anketa daje prednost Dallasu. Nije to ni tako lose, pogotovo za moj ego, a i kao argument za napustanje Bosne. Jer, ako su vec Ameri imali hipter Olimpijada, malo se Bosanaca moze pohvaliti da su zivjeli u dva olimpijska grada. A ja sam od onih sto se hvale...

Jos uvijek februar i to 1999

Dallas, TX USA

Dobro je da mogu pisati i kad ne mogu da govorim. Sad sam dosao sa utakmice. Vikanje, navijanje, psovanje i piva nisu dobra kombinacija za dobar glas. Vazno je da smo pobijedili. Dallas cetiri, Edmonton jedan. Sve sto covjek ocekuje od hokeja - golovi, tuca, iskljucenja, potezi, brzina, tuca, golovi. Cak je i nas trener dobio pak u glavusu. Najbolji smo u ligi, sezona se primice kraju. Kupio sam sebi dres sa brojem 9, a kcerci dvadeset puta jeftiniji pak. Razlika u godinama ovdje odgovara cijeni igracaka. Uglavnom, zabava se isplati. Nazalost, najvece zabave ove sedmice su nekoliko stotina milja prema istoku, u New Orleansu i nekoliko hiljada milja prema jugu, u Rio De Janeiru. Ova bliza zove se Mardi Gras, sto na mom francuskom znaci Debeli utorak. Ne znam zasto debeli, ali vjerovatno zato sto se zdere u kolicinama. Utorak, zato sto pada prije Pepelne srijede, oznacavajuci pocetak preduskrsnog posta. Pa su smislili da prije cetrdeset dana posta, naprave jedan dan opsteg ludila, zderacine, seksa i pijacine. O, da, i seksa. Mardi Gras je vise nego zloglasan po svojim mnogobrojnim ucesnicima koji bez stida i kajanja pokazuju sve sto imaju. U New Orleansu sam bio prije nekoliko mjeseci, uoci neke fudbalske (naravno americke fudbalske) utakmice. Dalo mi je to neku sliku o tome koliko ljudi pluta Bourbonom i drugim ulicama. No, na Mardi Gras, ta je gomila jos ludja i jos pijanija. Nisam siguran da li zelim da sam tamo. Jedino je valjda Las Vegas zivlji grad u Americi nego New Orleans. I tamo sam bio, i vracam se, no o tome nekom drugom prilikom. Do tada, inace mlaki i blago ufurani Dallas ocekuje gostovanje Florida Panthersa, koje ce lokalni Starsi izlemati sa cetiri razlike.

Nazad na vrh strane