NIJE MAJKA MUJU KARALA STO JE KOCKAO, VEC STO SE VADIO

Oh, there's black jack and poker
And the roulette wheel
A fortune won and lost on ev'ry deal
All you need's a strong heart
And a nerve of steel
Viva Las Vegas, Viva Las Vegas

(* Tu su black jack i poker
I tocak ruleta
Bogatstvo se dobija i gubi svakim dijeljenjem
Trebaju ti samo jako srce i celicni zivci
Zivio Las Vegas *) 

Ovako je Elvis Presley pjevao o Las Vegasu, oazi u pustinji Nevade, gradu koji je u samo pedeset godina od skromne nastambe putnika namjernika izrastao u Svjetsku Prijestolnicu Zabave, kako ga Amerikanci najradije nazivaju. To je grad gdje jedni do drugih stoje egipatska piramida, Empire State Building, Eiffelov toranj i crkva Sv. Marka zajedno s Trgom. Grad koji je na svaki ostvareni Americki San ispunio deset hiljada kosmara. Grad gdje bi Boza zvani Pub bio milioner. Grad za koji bi Dostojevski dao sve bogatstvo Rusije, samo da jednom zavrti rulet. Americki...

Pocetkom devetnaestog stoljeca, spanski misionari su pronasli ovu oazu, dotad naseljenu lokalnim plemenima i nazvali je Las Vegas, sto u prijevodu znaci "livade". Tridesetak godina kasnije, ovdje se naseljavaju Mormoni, a na samom pocetku ovog vijeka, Nevada postaje savezna americka drzava. Vrlo brzo na snagu dolazi zakon o razvodu, sto doprinosi brzom razvoju Las Vegasa. A u jeku velike depresije, savezna vlada donosi odluku da nedaleko od grada otpocne izgradnja tada najvece brane na svijetu, Hoover Dam, na rijeci Colorado.

Brana je gradjena 5 godina (1931-1935), visoka je 221 metar, a na vrhu siroka 379. Sedamnaest generatora, osam u Nevadi, a devet na drugoj obali, u Arizoni, proizvode 1.5 miliona kilovata koji uglavnom odlaze u juznu Kaliforniju. Koji god pridjev da se odabere, bio bi prikladan za ovu velicanstvenu gradjevinu. Iako odavno vise nije najveca i najsnaznija, Hoover Dam je brana koja izgleda potpuno nestvarno u surovoj divljini Velikog Kanjona. Sacinjena je od dva miliona kubnih metara betona, a ako vam brojke nisu jaca strana, evo sokantnog podatka: to je vise nego dovoljno betona da se napravi autoput od sest traka od Los Angelesa do New Yorka - s kraja na kraj Amerike. Ekonomska opravdanost brane je odavno prestala biti vazna, jer se brana isplatila prije vise od tri desetljeca. Turisticki centar sa organizovanim obilascima brane otvoren je 1995, a potpisnik ovih redova srdacno preporucuje Hard Hat Tour, koja traje oko sat vremena i daje vam priliku da pregledate branu iznutra i izvana. Cak cete za uspomenu moci zadrzati svoju sigurnosnu kacigu (otud i naziv Hard Hat Tour). Nedavna istrazivanja su pokazala da je brana napravljena sa 80% vise materijala nego sto je potrebno i da joj je vijek trajanja vise od 1000 godina.

Iza brane pocinje Lake Mead, jedna od najvecih umjetno stvorenih vodenih povrsina na svijetu i jedno od najomiljenijih americkih izletista. Brojna odmaralista pruzaju sve vrste rekreacionih usluga, od ribarenja do jedrenja. U vrijeme visokog vodostaja sredinom osamdesetih, nivo jezera je porastao, pa su prvi put isprobani ventili za odvod viska vode na brani. Kada se voda povukla, na obali Lake Mead stvorio se bijeli talog, koji jos uvijek omedjuje jezero. Valja jos i pomenuti da dno jezera Mead zauvijek pokriva mnoge instalacije koje su gradjene na licu mjesta, kako bi se smanjili troskovi i ubrzala izgradnja brane.


No, nijedna gradjevina i nijedan covjek nije pomogao nevjerovatnoj urbanoj eksploziji Las Vegasa, kao jedan kriminalac sa golemom i neobicnom vizijom. Zvao se Benjamin Siegel, ali je mnogo poznatiji postao po nadimku koji je prezirao, "Bugsy". Siegel je vidio buducnost Las Vegasa kao grada grijeha, u zemlji koja odobrava ne samo kockanje, vec i prostituciju, brze brakove i jos brze razvode. Koristeci uglavnom novac mafijaskih porodica, sagradio je hotel "Flamingo" koji i danas stoji na legendarnom "stripu", komadu Las Vegas Boulevarda nacickanom kasinima i hotelima. Mogucnost lake zarade privukla je masu turista, a organizirani kriminalci su u tome vidjeli ogromne prilive novca. Ubrzo nicu brojni hoteli, od Hiltona preko Sahare do Aladdina. Zbog rastuce konkurencije, ustanovljen je standard da sve veci i raskosniji hoteli svojim gostima pruze dovoljnu kolicinu zabave da uopce ne moraju ni izlaziti iz njega. Ubrzo velike korporacije preuzimaju inicijativu od mafije i prave jos vece i jos raskosnije hotele. Radjaju se grandiozne predstave u hotelskim salama, najcesce sa oskudno odjevenim ljepoticama, manje ili vise uspjesnim komicarima i tajanstvenim madjionicarima.

Las Vegas postaje natjecaliste utemeljenih zvijezda show-businessa, kakva su Frank Sinatra, Sammy Davis jr i Dean Martin. Rock and Roll generacija dobija svog idola u Elvisu Presleyju, koji je dobar dio svoje karijere proveo u pustinji Nevade. U pjesmi "Viva Las Vegas" ciji smo dio citali na pocetku ovog teksta, Elvis u samo nekoliko strofa sazima cijelu filozofiju ovog neobicnog grada. U Las Vegas ne dolaze kokuzi, vec ljudi kojima nije zao baciti novac tako nemarno da poslije nemaju pojma gdje je otisao. Baciti kocku, povuci kartu ili zavrtjeti tocak, najvise je ushicenje koje ti ljudi osjecaju. Oko njih lelujaju ljepotice na visokim potpeticama i dubokim dekolteima i maznim glasom nude pice sa obliznjeg bara. Noc i dan postaju jedno u groznicavoj zelji da se odigra jos jedno dijeljenje. Savjest i razum odu ranije na spavanje, a vjecito budan djavolak na ramenu tjera da se baci jos jedna kocka, stavi jos jedan ulog.

Na srecu, a sreca je u Vegasu razlika izmedju bogatstva i bijede, Las Vegas je mjesto koje je dovoljno impresivno i ako se posmatra izvana, bez zalaska u nepregledne sume slot-masina i kockarskih stolova. U oktobru prosle godine, otvoren je hotel Bellagio, koji je vrijedan milijardu ipo dolara, ako je vjerovati lokalnim taksistima. Svaku noc, u razmaku od petnaest minuta, na jezercu ispred hotela, na zadanu melodiju se prikazuje zadivljujuce koordinirana igra svjetlosti i vodenih fontana. Preko puta, "Ceasar's Palace" sadrzi trgovacki centar sa skulpturama i stubovima u rimskom stilu. Nesto nize ispred ogromnog imanja MGM Grand, stoji golemi zlatni lav, simbol kompanije Metro-Goldwyn-Meyer, koji gleda u Statuu Slobode i oblakodere koji cine hotel logicnog imena "New York, New York". Sa druge strane ulice Flamingo Drive nalazi se "Excalibur", hotel napravljen po uzoru na dvorce srednjevjekovne Engleske. Las Vegas seze i dalje u proslost. Najspektakularniji hotel mora da je "Luxor", pred kojim su Sfinga i piramida u kojoj se moze zakupiti soba. Nedavno je otvoren hotel "Mandalay Bay", u kojem se nalazi najnovija varijanta cuvenog kluba "House of Blues", na cijem su otvaranju bila imena kao sto su Bono i Bob Dylan. Ako ste pravi rocker, tu je i Hard Rock Hotel sa neizbjeznim restoranom, ali i Harley Davidson Cafe i mnoga druga mjesta gdje se dobro pije i jos bolje jede. Kad ovome svemu dodate mali milion "rollercoastera", predstava, muzeja, prodavnica, restorana, putnih i izletnih agencija, ozbiljno se poljulja reputacija New Yorka kao "Grada koji nikad ne spava". U jednom hotelu mozete vidjeti automobil "lincoln" koji je vozila Marilyn Monroe, dok je u drugom izlozeno milion dolara, u gotovini. Na vama je da li zelite letjeti iznad Velikog Kanjona danju ili gledati svjetla "stripa" nocu, jesti t-bone odrezak za pet-sest dolara, popiti margaritu za dolar ili ubaciti "quarter" u neku slot-masinu. Pravila nema - mozda se Fortuna tog casa sjeti bas vas.

                                  NEW ORLEANS, MUSKI POGLED

           Iz bosanskog ugla, New Orleans i ne postoji, utonuo u bljestavilo Los Angelesa i New Yorka. Mozda jos jedino Francuzi zale za Louisianom, golemim komadom sjevernoamerickog kontinenta kojeg je Amerima prodao Napoleon da bi popunio budzet za jos jedan okrsaj sa vojvodom od Elingtona. Ovdje, u Americi, jedan drugi Vojvoda Elington, a pogotovo jedan Armstrong, vezuju svoje ime za ovaj grad. Jer N'Awlins, kako ga ovdje zovu, alfa je ako ne i omega jedinog umjetnickog zanra koji je nastao i razvio se na americkom tlu - jazza. Opustena, a cesto i razuzdana atmosfera Francuske cetvrti opijala je siromasne crnacke radnike, ciji su ocevi jos bili pod robovskim okovima. Postepeno se artikulirala muzika koja je obuhvatala ritmove njihovih africkih predaka ali i evropske uticaje. Usce golemog Mississippija, americke zile kucavice, dalo je ovom kraju poseban sarm, pa je zbog toga New Orleans u americkom vokabularu gotovo sinonim za jazz i "delta blues". Umjetnici poput Louisa Armstronga i Roberta Johnsona spojili su sve to sa vlastitim muzickim genijem i ostavili trajan pecat u istoriji Amerike.

 

Zbog te i takve atmosfere, New Orleans je mjesto radnje mnogih modernih americkih predstava i filmova. Vlazna vrucina i tajanstvena kreolska voodoo kultura prava su podloga za dramu, bilo na sceni ili na platnu. Vjerovatno jos po jednom dijelu New Orleansa kruzi "Tramvaj zvani ceznja" Tenneseeja Williamsa, i odjekuje legendarnim krikom Marlona Branda ("Stella!!") i tajanstvenim pogledima prelijepe Vivian Leigh. Najamerickije od svih putovanja, ono iz filma "Easy Rider", zavrsava u New Orleansu, iako Jack Nicholson ne dozivi da se provede na najludjoj zabavi na svijetu, Mardi Gras. U novije vrijeme, ovdje se odvija radnja vrucih erotskih filmova poput "Nine and a half weeks" sa Kim Basinger i Mickeyem Rourkeom i "Zandalee" sa Nicholasom Cageom. Vrijedi pomenuti i mracni "Angel Heart" u kojem opet igra Rourke, uz besmrtnog Roberta de Nira u ulozi samog Necastivog.

Pisac ovih redova za New Orleans je cuo tek kad je saznao da je ovdje Ulica Bourbon iz prekrasne Stingove pjesme "Moon Over Bourbon Street". Sting kaze da je ta pjesma nastala u Francuskoj cetvrti jedne pijane noci 1983, a inspirisana je jos jednim popularnim literarnim djelom, "Interview with a vampire", zacetkom sage o vampirima autorice Anne Rice. Bourbon je drugacija od svih ulica po tome sto ozivi tek pred zalazak sunca i ne zamire do rane zore. Nocu je to neprekidna rijeka ljudi, seksa i alkohola. Ono sto razlikuje Francusku od svake druge cetvrti te vrste na svijetu, od Pigallea do Rodeo Drivea, nisu "regularni" toples-barovi, vec oni u kojima nastupaju muskarci odjeveni u zene. "Odjeveni" je nedovoljna rijec, jer ova gospoda, zahvaljujuci cudima moderne genetike, sminci i perikama izgledaju "bolje" od mnogih zena koje mozete vidjeti na takvim mjestima. Po starom pravilu "ako postoje muskarci dovoljno glupi da daju novac takvim zenama, trebalo bi da postoje zene dovoljno pametne da taj novac uzmu", ovi muskarci/zene ("she-males" je americki izraz) mogu lijepo da zarade, isplativsi tako svoju investiciju u plasticnu hirurgiju. Na kraju krajeva, od neceg se mora zivjeti, a nakon sto jutarnji cistaci uklone plasticne case i drugo smece od prethodne noci, opet ce Mjesec izaci iznad Ulice Bourbon.